Naplata usluge transporta tereta

Naplatu usluge transporta tereta u međunarodnom robnom, cestovnom prijevozu regulira KONVENCIJA O UGOVORU ZA MEĐUNARODNI PRIJEVOZ ROBE DRUMOM (CMR) u članovima 13,15 i 16 osim ako to strane sudionice u transportu nisu drugačije dogovorile dopunskim sporazumima.

Po ovoj konvenciji primatelj robe, odnosno ona strana koja ima pravo raspolaganja robom, dužna je platiti prijevozniku potraživanja koja proizlaze iz tovarnog lista (ugovorenog transporta). U slučaju spora po ovom pitanju, prijevoznik je obvezan izvršiti isporuku robe samo ako primatelj položi jamčevinu.

Također, regulirano je da, ako se pojave smetnje za isporuku, prijevoznik treba tražiti dopunska upute od strane koja ima pravo raspolaganja robom. Ali kada primatelj odbija primiti robu po dogovorenim uvjetima, prijevoznik ima pravo raspolaganja istom.

Regulira se da prijevoznik ima pravo na naknadu troškova prouzorkovanih traženjem ovih uputa ili troškova koje mu prouzorkuju primljene nove upute, osim ako do ovih troškova nije došlo njegovom krivnjom.

Kada prijevoznik preuzme raspolaganje robom ima dužnost čuvati robu ili da je povjeri trećoj osobi i tada odgovara samo za pravilan izbor ovog trećeg lica.

Prijevoznik može pristupiti prodaji robe ne čekajući upute od lica koje ima pravo raspolaganja robom iz tovarnog lista,

• kod lako pokvarljive robe ili ako njeno stanje to opravdava
• kada su troškovi čuvanja u nerazmjeru visoki prema vrijednosti robe
• ili kada nisu stigla upute u raspoloživom roku.

U slučaju prodaje robe, iznos prodajne cijene treba staviti na raspolaganje osobi ovlaštenoj da raspolaže robom iz tovarnog lista, po odbitku troškova koji terete robu. Ako su ovi troškovi viši od iznosa prodajne cijene, prijevoznik ima pravo na razliku.

Način na koji se pristupa prodaji određen je zakonom ili praksom mjesta gdje se nalazi roba.